YOUTH IMPACT: ISTRAŽIVANJE

U sklopu evropskog projekta Youth IMPACT, koji Hrvatski savez slijepih realizuje zajedno s partnerskim krovnim organizacijama iz Slovenije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Kipra, Sprovedeno je opsežno istraživanje o tome što organizacije osoba s oštećenjem vida danas mogu ponuditi mladima - i što im još nedostaje. U istraživanju je učestvovalo 42 od 53 organizacije, što predstavlja visokih 79 posto odaziva, a cilj je bio dobiti realan uvid u usluge koje organizacije pružaju, potrebe mladih i oblasti u kojima organizacije trebaju dodatnu podršku.

Rezultati pokazuju da organizacije, posmatrane kao cjelina, mladima najviše nude pristup asistivnoj tehnologiji, savjetovanje u oblasti ostvarivanja prava, razvoj socijalnih vještina te prilike za druženje i umrežavanje. Istovremeno, najmanje se pruža učenje Brajevog pisma, psihološka podrška te profesionalno usmjeravanje i podrška za zapošljavanje - upravo one oblasti koje mladima dugoročno najviše znače u procesu osamostaljivanja. Kada je riječ o potrebama samih mladih osoba s oštećenjem vida, organizacije u svim zemljama najviše ističu važnost uklanjanja fizičkih i društvenih barijera, prilagođavanja okoline, podrške porodicama te savjetovanja o pravima. Obrazovna podrška procjenjuje se kao oblast u kojoj mladi trebaju najmanje dodatnih usluga.

S druge strane, organizacije najviše trebaju osnaživanje u oblasti pristupačnosti, saradnje s institucijama, borbe protiv stereotipa i zagovaranja prava mladih na tržištu rada. Najmanje podrške im je potrebno u praćenju sopstvenih rezultata, što upućuje na to da organizacijski temelji postoje, ali nedostaju ključni resursi za sadržajan, specijalizovan i kontinuiran rad.

Kada se rezultati analiziraju po državama, razlike postaju jasnije. Hrvatski sistem najviše je usmjeren na rad sa porodicama, razvoj socijalnih vještina, pripremu za zapošljavanje i osiguravanje asistivne tehnologije. Ipak, malo se ulaže u učenje Brajevog pisma, obuku orijentacije i kretanja te psihološku podršku, uglavnom zato što su te usluge u Hrvatskoj koncentrisane u specijalizovanim školama. Mladi pritom izražavaju najveće potrebe za pristupačnom okolinom, podrškom u ostvarivanju prava i psihološkom pomoći, dok organizacije za sopstveno jačanje najviše traže podršku u zagovaranju i saradnji s institucijama.

U Bosni i Hercegovini organizacije generalno pružaju najmanji obim usluga. Najviše rade na podršci u obrazovanju, dok gotovo uopšte ne mogu ponuditi psihološku pomoć, asistivne tehnologije niti podršku u prelasku na tržište rada. Mladima u BiH najviše je potrebna pristupačna okolina, razvoj svakodnevnih vještina i pomoć u ostvarivanju prava, a same organizacije navode da im najviše nedostaje saradnje s institucijama i kapaciteti za uklanjanje barijera i borbu protiv stigme.

Crnogorske organizacije najjače su u savjetovanju o pravima, obuci orijentacije i kretanja, psihološkoj podršci i osnaživanju mladih za samozastupanje. No, manje je podrške porodicama, obrazovanju i prelaz na tržište rada. Mladima je najviše potrebna pristupačnost, psihološku pomoć i podršku u savladavanju svakodnevnih vještina, dok organizaacije najviše traže jačanje međusektorske saradnje i zajedničkih rješenja s institucijama.

Slovenačke organizacije pružaju najrazvijeniji i najraznovrsniji sistem podrške, posebno u oblasti svakodnevnih vještina, asistivne tehnologije i socijalnih kompetencija. Najveći nedostaci u Sloveniji su psihološka podrška, prelaz iz obrazovnog sistema na tržište rada i profesionalnog savjetovanja. Mladima je najviše potrebna pomoć u ostvarivanju prava, podršku porodicama i obuku orijentacije i kretanja, dok organizacije za sebe traže više podrške u motivisanju mladih na učešće te u uklanjanju barijera i borbi protiv predrasuda.

Konačna analiza otkriva jasnu zakonitost: jaz između potreba mladih s oštećenjem vida i kapaciteta organizacija koje im pružaju podršku, najveća je prepreka njihovu aktivnom uključivanju. Mladi dolaze tražeći psihološku pomoć, profesionalno usmjeravanje, mogućnosti za razvoj i samostalnost, a organizacije im najčešće mogu ponuditi tek osnovne programe koje uspijevaju održati uz ograničene resurse. Posebno je značajno da organizacije s većim brojem mladih članova češće prepoznaju sopstveni nedostatak znanja i potrebu za dodatnim edukacijama, što upućuje na to da interes i motivacija mladih postoje, ali su kapaciteti organizacija nedovoljni.

Upravo zato Youth IMPACT kao projekat ima jasnu ambiciju: osnažiti organizacije kako bi postale savremeni, stručni i privlačni centri za mlade s oštećenjem vida. To uključuje profesionalizaciju psihološke podrške, sistemsko učenje Brajevog pisma, jače povezivanje s institucijama i uklanjanje fizičkih i društvenih barijera, ali i razvoj vještina samozastupanja koje mladima omogućavaju ravnopravno učešće u društvu.

Ako se organizacije adekvatno osnaže, mogu postati mjesta na kojima se gradi samopouzdanje, razvija samostalnost i stvaraju budući lideri. Mladi s oštećenjem vida nijesu pasivni primaoci podrške, nego potencijal koji čeka da bude prepoznat. Pitanje koje ostaje otvoreno jeste hoće li društvo u cjelini - kroz institucije i organizacije - tim mladim ljudima dati alate kojima će sopstvene ambicije pretvoriti u stvarnost.